Život je zavjera hormona u mozgu i primarnih nagona/instinkata. Razum nije prevashodni cilj Evolucije (Kreatora) već nagoni, prevashodno nagon za produženje vrste. Razum je samo nusproizvod. Drugim riječima, život na zemlji nije svijet/život razuma već život nagona.

Život čine hormoni u mozgu i okolnosti koje kreira priroda i društvo oko nas. Mješavina koja je uglavnom gorka i teško svarljiva, garnirana sa malo šećera i meda.

Život se može svesti/pojednostaviti na nekoliko pravila/maksima. Uzmi sve što možeš, daj ono što moraš, čini ono što te čini srećnim. Ne nameći sebi ograničenja, osim neophodnih.

Tokom istorije ljudskog roda sirotinja, kao neobrazovana, je uvek slijedila nagone (a ne razum) i razmnožavala se u velikim brojevima, mimo svojih mogućnosti. Život razuma je, između ostalog, život mjere.

U ovoj neprestanoj, latentnoj borbi nagona i razuma, nagoni su uvijek pobjeđivali. Sirotinja i brojnost su uvijek bili i jesu budućnost ljudske vrste. Evolucija (Kreator) je uvijek na strani nagona, ne razuma.

Kroz istoriju civilizacije, ljudska sirotinja nikad nije ostavila vidljivog traga u kulturnoj baštini. Samo bogati i moćni su to činili. Da li to znači da su zlo i nepravda koji obično idu ruku pod ruku sa bogatim i moćnim opravdani i neophodni?

Od lijepe ali plitke i nerazumne mladosti do nakazne i tužne starosti, život nam pruža šansu da učimo i odrastemo u razumno ljudsko biće.

Kada dolazimo na ovaj svijet, rađamo se sa „ugrađenim”, inherentnim nagonima i bez razuma, kao prazno platno („tabula raza”). Razum je nešto što dolazi tokom odrastanja, ne samo po sebi i ne za svakog, nažalost, i sa njim dublje, šire shvatanje života. Shvatanje koje je mimo i daleko iznad evolutivnog produžavanja vrste i zadovoljavanja nagona. Sa razumom dolaze i egzistencijalistička razmišljanja o smislu života.

NeBo
Otava, 4. februar 2025.